Aromaterapija je dio fitoterapije, a znači kontrolirano je korištenje eteričnih ulja i esencija u svrhu očuvanja zdravlja duha, tijela i uma, i prevencije bolesti.
Aromaterapija se stoljećima prakticira različitim kulturama, a i danas je neizostavan dio naše kulture.
Aromaterapija je stara koliko i ljudski rod. Ona je dio fitoterapije koja se bavi upotrebom eteričnih ulja u prevenciji i tretmanu bolesti kao i kozmetičke svrhe. Koristi se u očuvanju zdravlja duha, tijela i uma.
Pojam “aromaterapija” uveo e francuski kemičar Rene Maurice Gattefosse je 1920. g., kada je napisao prvu tezu o aromaterapiji, Nakon što si je uspješno zaliječio tešku opekotinu na ruci nastalu uslijed eksplozije kemikalija u laboratoriju. Naime, on je opečenu ruku uronio u posudu s lavandinim uljem. Nakon što se brzo i uspješno oporavio – zainteresirao se za djelovanje eteričnih ulja i tako je nastala moderna aromaterapija.
U Francuskoj su se novom naukom počeli baviti farmaceuti i liječnici (1978. g. dr. Paul Balaiche objavljuje studiju o kliničkoj uporabi eteričnih ulja u liječenju infekcijskih i degenerativnih bolesti), pa se stvorio pravac u medicini koji određene bolesti liječi oralnim unošenjem eteričnih ulja u organizam.
Francuski kemičar Henri Viaud je godina objavio kriterije čistoće i kvalitete koje eterična ulja moraju zadovoljavati da bi bila pogodna za uporabu u medicinske svrhe.
U Engleskoj pak, eteričnim uljem više su se bavili pomoćni medicinski kadrovi – medicinske sestre i njegovateljice, pa je tako nastala aromamasaža i drugi načini unošenja eteričnih ulja u organizam.
Službena medicina u Hrvatskoj priznaje aromaterapiju kao svoju komplementarnu granu. Dakle, ona ne liječi, već pomaže spriječiti nastanak bolesti ili ubrzati i poboljšati oporavak nakon bolesti.
U Hrvatskoj je 2000.godine otvorena prvo Hrvatsko Učilište za Aromaterapiju. Otvorila ju je Zrinka Jezdić.
Povijest aromaterapije
Godine 1979., u Iraku, arheolozi su otkrili grob koji sadrži ostatke neandertalskog čovjeka. Zrnca peluda od 8 biljnih biljnih vrsta s dobro dokumentiranim ljekovitim svojstvima pronađena su u grobu, što upućuje na upotrebu biljaka iz prapovijesti. I to 60 000 godina prije Krista.
U Siriji otkrivene su gline tablete 1973. godine. U natpisima je opisano kako su biljni lijekovi formulirani i propisani kako bi se liječile bolesti pomoću borovih iglica, komorača i galbana.
Ayurvedska medicina se prakticira već tisućljećima i još se danas koristi u više od 90% indijskog stanovništva. Namijenjen je liječenju ne samo fizičkog tijela, već uma i duha također korištenjem prilagođenih tretmana. Neke od najstarijih spisa potječu do 3000. pne i uključuju reference na biljne lijekove.
Kinezi su napisali tekstove o snagama bilja, začina i biljaka na temelju anegdotnih tradicija iz 2.800. Unosi su sadržavali zapise o narančastom poticanju, a đumbir su korisni za liječenje bolesti.
Eterična ulja dobivamo procesom destilacije. Destilacija je metoda koja se najčešće koristi za izolaciju eteričnih ulja iz biljnog materijala.
Aromatične biljke su korištene odavno, ali Ebers Papyrus je bio prva priznata kolekcija medicinskih znanja koje dolaze iz Egipta.
Prije toga, aromatskih biljaka spaljuju se kao prinosi bogovima, tijela vladara su bila balzamirani s konzervansom i aromatičnim uljima, a svećenici su bili stručnjaci za izradu parfema.
Izvor i prijepis: https://hr.wikipedia.org/wiki/Aromaterapija